Zoran Stojanović Kizo je gitaristički virtuoz u svojoj domeni, koji s Big White Elephantom, ili solo, voli povremeno zaći u mračnije i skučenije klubove, kafiće i ostala mjesta s prijateljskom atmosferom te tamo zapaliti žice. Tako se preksinoćna publika u ispunjenom Rock Caffeu nauživala poznatih skladbi na nepoznat način, impresivnih instrumentala i varijacija, remikseva stvorenih na licu mjesta i nešto malo dobrog humora - te mnogo, mnogo dobre glazbe. U početku su se obrade sastojale od varijacija samo na jednu skladbu, pa je tako odsvirana zanimljiva verzija »Roxanne« Policea, ublažena »You really got me now« Van Halena, »Runaway« Dela Shannona i jedva prepoznatljiva verzija »All along the watchtower« Hendrixove obrade.

Kizi pjesma kao zaokružena cjelina ništa ne znači, on uzima od svake ono što mu se sviđa, doda mu prstohvat vlastitog šuga, virtuozne gitarske solaže ako ih nema ili uveliča već postojeće i sve to izvede na scenski atraktivan način.

Kad se publika opustila, a Kizo sve više ufuravao u svirku došle su na red zanimljive mješavine, poput spoja Čolićeve »Ti si mi u krvi« i Prodigyjeve »Out of space« u izrazito reggae varijanti, zatim Indexa i Clasha, točnije »Sve ove godine« i »Should I stay or should I go?!«, a tu se našao i »Osmijeh« Drage Mlinareca, nešto Kravitza, Metallice, »Eye of the tiger« Survivora i mnoštvo drugih naizgled nespojivih skladbi, čije je dijelove smiksao u impresivne instrumentale.

Večer se naposljetku pretvorila u vrhunski show ovacija, solaža i zezancije, a Kizo je ostvario nastup koji će pulska publika još duže vrijeme pamtiti.

B. BREŽAC

Preuzeto s www.glasistre.hr, 30.11.2008.